xx.xx.xxxx.

Društvo se bavi prodajom i održavanjem viličara. Prilikom obavljanja usluga popravaka i održavanja svakodnevno su na terenu kod kupaca. Može li se prilikom pružanja ovakvih usluga, kupcima koji su udaljeni više od 30 km od sjedišta društva, radnicima isplaćivati terenski dodatak u visini od 170 kn dnevno, a da je to porezno priznati trošak. Rad na terenu često traje manje od 8 h, te se u radnom danu posjete 2-3 kupca.

Terenski dodatak je najpovoljnija naknada za zaposlenika jer ne ovisi o broju sati, ali mora biti ispunjena pretpostavka da se rad obavlja na terenu.

Radnikova prava na terenski dodatak ne proizlazi iz poreznih propisa, već se njima određuje može li se i do kojeg iznosa isplatiti bez obveze obračunavanja i plaćanja poreza. Pravo na terenski dodatak utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i/ili odlukom poslodavca.

Ako pravo radnika na terenski dodatak nije utvrđeno nekim od spomenutih akata, a poslodavac nema namjeru isplatiti terenski dodatak, radnik to pravo ne može ostvariti. Sukladno čl. 10. t. 9. Zakona o porezu na dohodak (nn 177/04. do 148/13.) i čl. 13. st. 2. t. 15. i 16.Prvilnik o porezu na dohodak (nn 95/05. do 160/2013), poslodavac može bez porezno isplatiti u novcu ili naravi terenski dodatak u zemlji do 170,00 kuna dnevno, te terenski dodatak u inozemstvu do 250,00 kuna dnevno, na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika.

Sukladno čl. 13. st. 4. Pravilnik o porezu na dohodak (nn 95/05.do 160/2013) terenski dodatak u tuzemstvu i inozemstvu isplaćuje se kada radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca, pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu.

Terenski dodatak može se isplatiti i u slučaju kada ne postoji potreba za noćenjem radnika na terenu, odnosno radnik se tokom dana nakon obavljenog terenskog posla vraća u svoje prebivalište. Ako je isplata izvršena u naravi, neto svota sadrži i porez na dodanu vrijednost. Sukladno čl.14.st.1. Pravilnik o porezu na dohodak (NN 95/05. do 160/2013), sve neoporezive isplate priznaju se u poslovne izdatke temeljem vjerodostojnih isprava (račun, obračun, odluka i sl.), što poslodavcima nalaže da donesu odluku odnosno interni akt kod isplate terenskog dodatka.

Ako poslodavac želi isplatiti radniku VIŠE od propisanog neoporezivog iznosa to se smatra dohotkom (plaćom) od nesamostalnog rada te je potrebno obračunati sve propisane doprinose i poreze.

Nastavno na Vaše pitanje, a temeljem odluke poslodavca i gore navedenih propisa, društvo može radnicima neoporezivo isplaćivati terenski dodatak, ako je mjesto rada udaljeno od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika više od 30 kilometara, u iznosu do 170,00 kuna dnevno. Radnici ne trebaju utrošak terenskog dodatka dokumentirati nikakvim dodatnim ispravama, već je dovoljan obračun terenskog dodatka sukladno odluci odnosno posebnom internom aktu poslodavca.

Postavite nam pitanje!

Natrag na pitanja