24.9.2018.

OBRTNIKU U OBAVLJANJU DJELATNOSTI OBRTA POMAŽU ČLANOVI NJEGOVA OBITELJSKOG KUĆANSTVA

U skladu s odredbom čl. 4. Zakona o obrtu (Nar. nov., br. 143/13.; dalje: ZO) obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti u svoje ime i za svoj račun. Obrtnik se u obavljanju djelatnosti obrta može koristiti radom drugih osoba. U pravilu, želi li koristiti rad drugih osoba, morat će s njima sklopiti ugovor o radu.

Iznimno, odredbom čl. 30. ZO-a omogućeno je da obrtniku u obavljanju djelatnosti obrta pomažu članovi njegova obiteljskog kućanstva. Obrtnik s tim osobama ne mora zasnovati radni odnos sklapanjem ugovora o radu jer one obavljaju poslove obrta na temelju obiteljske povezanosti s obrtnikom, kako je predviđeno odredbom čl. 30. ZO-a.

Obiteljsko kućanstvo obrtnika čine njegov bračni drug, djeca i drugi srodnici, uz uvjet da zajedno žive, zajedno privređuju (odnosno ostvaruju prihode na drugi način) te zajedno troše ostvarene prihode.

ZO ne propisuje dob osobe koja obrtniku pomažu u obavljanju djelatnosti obrta pa tako poslove mogu obavljati i maloljetni članovi obiteljskog kućanstva. Nije određeno ni koliko vremena članovi obiteljskog kućanstva mogu pomagati u obavljanju djelatnosti obrta. Može biti riječ o povremenom i vremenski ograničenom pomaganju, koje ne bi smjelo imati karakter trajnog obavljanja djelatnosti u obrtu.

Članovi obiteljskog kućanstva mogu poslove obrta obavljati i u odsutnosti obrtnika, bez obzira na njihovu stručnu osposobljenost ili stručnu spremu, ako je riječ o slobodnom obrtu. Ako je pak riječ o vezanom obrtu, član obiteljskog kućanstva može pomagati obrtniku u njegovoj odsutnosti samo ako ispunjava uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućega strukovnog obrazovanja, položenoga majstorskog ispita ili propisane zdravstvene uvjete. Nije potrebno da zadovoljava te uvjete ako pomaže u obavljanju djelatnosti vezanog obrta u prisutnosti obrtnika.

Vezano uz mogućnost izdavanja računa, odredbom čl. 62. st. 1. Općega poreznog zakona (Nar. nov., br. 115/16.; dalje: OPZ) propisano je da su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređu­je pojedina vrsta poreza. Zakon o porezu na dodanu vri­jednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16.; dalje: ZPDV) odredbom čl. 78. propisuje obvezu poreznog obveznika da izdaje račun za isporuku dobara i usluga drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik.

Prema mišljenju Porezne uprave (KLASA: 410-01/13- 01/3651, URBROJ: 513-07-21-01/13-2, od 15. studenog 2013.) iz navedenih odredaba OPZ-a i ZPDV-a proizlazi obveza poreznog obveznika da izdaje račune, ali ne i obveza da osoba koja izdaje račun bude zaposlenik poreznog obveznika. Zbog toga nema zapreke da članovi obiteljskog kućanstva poreznog obveznika (obrtnika) izdaju račune, što im je ustvari i zakonska obveza ako sudjeluju u poslovanju poreznog tako da obavljaju isporuke dobara i usluga.

Natrag na novosti