Zakonom o radu nije određeno pravo radnika na nadoknadu troškova prijevoza, nego radnik ima pravo na naknadu samo ako su ona određene nekim drugim aktima – kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca.
U slučajevima kada odredba o nadoknadi materijalnih prava ne postoji, poslodavac to može ali nije dužan isplatiti radniku.
Kada poslodavce obvezuje primjena više izvora radnog prava, treba se primijeniti najpovoljnije pravo za radnika.
Porezni tretman naknade troškova prijevoza na posao i s posla propisan je Pravilnikom o porezu na dohodak, koji u članku 13. određuje da se neoporezivo mogu isplatiti naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz, a ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza.
Dakle, ako radnik putuje npr. iz Samobora u Zagreb na posao, može mu se neoporezivo isplatiti trošak prijevoza u visini mjesečne ili pojedinačne karte od Samobora do Zagreba, kao i za mjesni zagrebački prijevoz.
U slučajevima kada poslodavac odluči isplaćivati nadoknadu troškova prijevoza prema cijeni pojedinačne prijevozne karte, cijena karte množi se s brojem dana koje je radnika radio, a ne može se priznati za one dane kada radnik nije dolazio na posao (npr. bolovanje, godišnji odmor i sl.).
Ukoliko poslodavac nadoknađuje mjesečnu prijevoznu kartu, naknada se isplaćuje u punom iznosu, osim kada radnik nije radio niti jedan dan u mjesecu.
Poslodavac može naknadu prijevoznih troškova isplatiti radniku u gotovini iz blagajne ili na tekući račun, koja isplata može biti uz isplatu redovne plaće ili posebno.
Naknada za prijevoz se može isplatiti na zaštićeni račun.
Prema mišljenju Ministarstva financija MF KL.: 410 01/01 01/55 od 28.2.2001. godine, da bi se moglo neoporezivo isplatiti naknadu troškova radnik nije dužan podnositi račun o kupnji prijevoznih karata. Ukoliko poslodavac radniku isplati iznos viši od porezno priznatog, razlika se smatra plaćom radnika.
Poslodavci mogu neoporezivo isplatiti troškove prijevoza vlastitim radnicima i radnicima izaslanim u Hrvatsku, te volonterima i radnicima s kojima imaju sklopljen ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa.